Broj: SPS-01-02/45-2018.
Zagreb, 2. 5. 2018. godine
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
KABINET MINISTRA
n/r ministra gosp. dr. sc. Davora Božinovića
PREDMET: NAPAD NA POLICIJSKE SLUŽBENIKE U SPLITU,
- kazneno-pravna zaštita policijskih službenika i
uvođenje elektro-šokera kao novo sredstvo prisile, traži se.-
VEZA: Naš dopis broj: SPS-01-02/75-2016. od 23. 11. 2016. godine
Inicijativa Strukovne udruge kriminalista broj: KRIM-01-02/1-18. od 20. 3. 2018. godine
Poštovani ministre, gospodine Božinović,
Iako smo još 23. 11. 2016. godine našim dopisom, broj gornji, tražili od tadašnjeg ministra Vlahe Orepića izmjenu Zakona o policijskim poslovima i ovlastima u kojem bi bila implementirana kazneno-pravna zaštita policijskih službenika, kao i u samu izmjenu Zakona o kaznenom postupku, te uvrštavanje u sredstva prisile uporabe pištolja elektro-šokera (primjerice elektroničke uređaje Taser koji su službeni uređaji u policiji, vojsci, pravosudnoj policiji i drugim službama sigurnosti mnogih zemalja), na žalost, niti nakon godinu i pol dana Ministarstvo ništa nije poduzelo po tom pitanju iako je radna skupina bila formirana od strane bivšeg ministra, čime se zapravo pokazuje nebriga sustava prema policijskom službeniku.
Naime, u praksi se pojavljuju sve češći napadi na policijske službenike, čemu svjedoči i nedavni događaj napada na policijske službenike u Splitu od strane dvojice provalnika kojom prilikom su policijski službenici uporabili vatreno oružje kao krajnju mjeru. Da se prije godinu dana uporaba pištolja elektro-šokera uvrstila u sredstva prisile vjerojatno ne bi došlo do ozljeđivanja 4 policijska službenika niti bi provalnik bio ustrijeljen već bi se u konkretnom slučaju elektro-šokerom učinkovitije obavio policijski posao. Time bi nastupile manje štetne posljedice kako za policijske službenike tako i za građanina jer u konkretnom slučaju policijski službenici vjerojatno ne bi bili ozlijeđeni niti građanin prostrijeljen. Uporabom elektro-šokera policijski posao bi se učinkovitije i svrsishodnije obavio i policijski službenici ne bi morali uporabiti krajnju mjeru, a to je vatreno oružje. Odgovorno tvrdimo da niti jedan policijski službenik, u pravilu, ne uporabljuje vatreno oružje osim ako nije ugrožen njegov ili tuđi život prvenstveno jer se radi o ovlasti kojom je u najgorem slučaju moguće prouzročiti smrt druge osobe.
Isto tako nakon uporabe sredstava prisile u praksi se događaju situacije da se policijske službenike, naknadno nakon zakonite primjene sredstava prisile, kazneno progoni i da su policijski službenici nakon toga prepušteni sami sebi iako su samo radili svoj posao koji su po zakonu dužni obavljati.
Takvim primjerima iz prakse demotivira se policijske službenike u njihovom radu i dovodi svakog policijskog službenika da se zapita hoće li, iako je MUP opravdao njegovu uporabu sredstava prisile kao zakonitu, sutra biti kazneno progonjen od strane građanina ili državnog odvjetništva i nakon toga dobiti otkaz ili odštetni zahtjev od građanina. To se izmjenama sadašnjih važećih zakona nije smjelo niti dogoditi i očito se radi o evidentnoj nebrizi sustava. Naime, zakonodavac je policijskom službeniku dao određene ovlasti i propisao da je dužan postupati, a kada postupa zakonito, država mu ne nudi mu adekvatnu zaštitu i ne preuzima odgovornost za prouzročenu štetu.
Svjesni smo da se ovaj problem kazneno-pravne zaštite policijskih službenika ne može riješiti preko noći bez stručnih tijela i aktivnog sudjelovanja svih sindikata jer je kompleksan, a kao što vidimo neke sindikate te teme uopće ne brinu već su im u interesu kojekakvi ugovori s raznim tvrtkama s dobrom zaradom po njih i kasa uzajamne pomoći s kojom kroz fond solidarnosti zarađuju milijune kuna. Stoga pohvaljujemo i podržavamo nedavnu inicijativu Strukovne udruge kriminalista koja je također potaknula ovu temu nudeći i određena kvalitetna rješenja pa Vam zato u prilogu dopisa dostavljamo njene prijedloge koji su konstruktivni i koje bi svaka ozbiljna radna skupina trebala uzeti u obzir, ako joj je u interesu dobrobit struke i zaštita policijskih službenika.
Poštovani Ministre, budući da prethodni ministar nije poduzeo ništa po ovom pitanju, a da ste u medijima izjavili da nećete dopustiti da se hrvatske policajce napada u obnašanju njihove dužnosti, od Vas očekujemo da što prije pokrenete izmjene i dopune Zakona o policijskim poslovima i ovlastima kojima bi se kvalitetno regulirala kazneno-pravna zaštita policijskih službenika i uvede kao novo sredstvo prisile elektro-šoker. Time bi se postigla adekvatnija primjena načela postupnosti primjene sredstava prisile uzajamnom zaštitom zdravlja i života policijskih službenika tijekom intervencije i građanima prema kojem se to sredstvo primjenjuje te u mnogim slučajevima izbjegla uporaba vatrenog oružja kao krajnja mjera kojom se ugrožava život i zdravlje kako građanina prema kojem se postupa, tako i drugih građana koji se mogu zateći prilikom intervencije. Jasno nam je da zbog financijskih razloga MUP nije u mogućosti nabaviti količinu ovih uređaja koje bi bile na osobnom zaduženju policijskih službenika, ali je svakako moguće nabaviti dovoljan broj koliki je potreban da bi policijski službenici zadužili prilikom odlaska u službu.
Odgovore molimo da nam dostavite u zakonskom roku pismenim putem, pozivom na broj gornji.
S poštovanjem,
PRILOG: - kao u tekstu.-
P R E D S J E D N I K
Mario Puškarić
O TOME OBAVIJEST:
- Uprava za pravne poslove i ljudske potencijale, n/r pomoćnika ministra, gosp. Ante Delipetra,
- Uprava za materijalno financijske poslove, n/r pomoćnika ministra gosp. Cvetka Obradovića,
- Uprava za razvoj, opremanje i potporu, n/r pomoćnika ministra gosp. dr. sc. Damira Truta,
- policijskim službenicima u svim ustrojstvenim jedinicama MUP-a,
- medijima u Republici Hrvatskoj,
- ARHIVA, ovdje.-
INICIJATIVA STRUKOVNE UDRUGE KRIMINALISTA
Broj: KRIM-01-02/1-18. god.
Zagreb, 20. ožujka 2018. god.
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
n/r ministru gospodinu dr. sc. Davoru Božinoviću
PREDMET: Kaznenopravna zaštita policijskih službenika
inicijativa s prijedlogom za izmjenu Zakona o policiji, dostavlja se.-
Poštovani gospodine ministre,
još tijekom 2012. godine Ministarstvo unutarnjih poslova općim pozivom obratilo se svim policijskim službenicima Ministarstva da dostave svoje prijedloge u pogledu nezadovoljavajućeg stanja u svezi kaznenopravne zaštite policijskih službenika kod zakonite primjene policijskih ovlasti, a posebno uporabe sredstava prisile.
U međuvremenu, osim „dobre volje“ glede tog pitanja, do danas nije učinjeno ništa, a svjedoci smo da su naši policijski službenici možda više nego ikada ranije izloženi mogućnosti kaznenog progona i onda kada je Državno odvjetništvo sukladno odredbi čl. 55. Zakona o kaznenom postupku utvrdi da nema osnova za progon za kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti.
Zakon o policijskim poslovima i ovlastima u čl. 98. st. 6. propisuje da „kad su sredstva prisile uporabljena na način propisan zakonom, isključena je odgovornost policijskog službenika koji ih je uporabio“. Međutim, ta odredba Zakona irelevantna je u kaznenom postupku (budući da važeći materijalni propisi ne poznaju isključivanje protupravnosti kaznenog djela ukoliko se radi o zakonito primijenjenoj ovlasti policijskog službenika).
Međutim, kao cjelovito rješenje ove problematike je u Zakonu o policiji nužno i neophodno normirati odredbe koje bi spriječile pokretanje kaznenog, prekršajnog ili parničnog postupka od strane privatnih tužitelja u svim situacijama kada je Ministarstvo unutarnjih poslova utvrdilo, a Državno odvjetništvo potvrdilo da je sporni događaj posljedica zakonite primjene policijskih ovlasti.
Na nedavno održanom sastanku s vama i vašim suradnicima načelno smo vas upoznali s ovom problematikom te sukladno zaključcima u nastavku iznosimo obrazloženi prijedlog nužnih promjena u zakonodavstvu s posebnim osvrtom na Zakon o policiji čije su izmjene i dopune upravo aktualne.
Predlažemo da se izmjeni članak 115. i članak 117. Zakona o policiji („NN“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15. i 121/16.);
U članku 115. dodaje se stavak 2. koji glasi:
„Kada policijski službenik policijsku ovlast primjeni u skladu sa zakonom, a državno odvjetništvo ne pokrene kazneni postupak, odbaci kaznenu prijavu ili obustavi kazneni progon, oštećenik kao privatni tužitelj ne može preuzeti kazneni progon, a svoj imovinskopravni zahtjev može ostvariti samo u parnici protiv Republike Hrvatske.“
Članak 117 stavak 1. potrebno je izmjeniti na način:
„Briše se točka „.“ i umjesto točke dodaje zarez “,“ te dodaje tekst: „osim u slučaju iz članka 115. stavka 2. ovoga Zakona.“
OBRAZLOŽENJE
Predloženom izmjenom Zakona o policiji osnažio bi se pravni položaj odnosno kazneno-pravna zaštita policijskih službenika, kada zakonito primjenjuju policijske ovlasti, poglavito sredstva prisile. Sličan oblik pravne zaštite od kaznenog progona bio je ranije propisan u članku 32. Kaznenog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.) kojeg citiramo:
„Nema kaznenog djela kad službena osoba na temelju zakonske ovlasti primijeni sredstva prisile u skladu sa zakonom.“
Nije jasno iz kojih razloga je citirana odredba izbačena iz naprijed navedenog Kaznenog zakona.
Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima („NN“ 76/09. i 92/14.) u članku 98. stavak 2. propisano je da će Ministarstvo (unutarnjih poslova) osigurati pravnu pomoć policijskom službeniku protiv kojeg se poduzimaju radnje u okviru prethodnog postupka, kazneni postupak ili postupak naknade štete u vezi s obavljanjem policijskih poslova koje je po ocjeni policije obavio u skladu sa zakonom.
Nadalje, spomenuta izbačena odredba iz naprijed navedenog Kaznenog zakona je „vraćena“, ali u Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, i to u članku 98. stavku 6. kojim je propisano, citiramo:
„(6) Kada su sredstva prisile uporabljena na način propisan zakonom, isključena je odgovornost policijskog službenika koji ih je uporabio.“
Međutim, navedenom odredbom nije osigurana djelotvorna pravna zaštita policijskih službenika, već samo djelomična, s obzirom da pojam „isključenja odgovornosti“ nema isto kaznenopravno značenje kao i pojam „nema kaznenog djela“.
Stoga, nužno je potrebno razmotriti ponovno propisivanje odredbe o zakonitoj uporabi sredstava prisile u tekstu Kaznenog zakona i sa drugačijim sadržajem od postojeće odredbe Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Naime nisu sasvim jasni učinci primjene te odredbe zbog čega bi bilo razumljivije i jasnije vratiti se na rješenje iz bivšeg Kaznenog zakona NN 110/97 koji zakonitu uporabu sredstava prisile ubraja među razloge isključenja protupravnosti.
Iz predočenog prijedloga predlažu se dvije razine provjere zakonitosti primjene policijske ovlasti (sredstava prisile), ali i cjelovita zaštita policijskih službenika osobito od zlouporabe prava. Naime, kada je prethodno ocjenjeno da su sredstva prisile uporabljena zakonito, a državno odvjetništvo ima stajalište da postoje osnove za vođenje kaznenog postupka, Ministarstvo unutarnjih poslova će osigurati pravnu pomoć policijskom službeniku, u kaznenom postupku i u eventualnom parničnom postupku. Međutim, kada policija i državno odvjetništvo sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima i Zakonu o kaznenom postupku („NN“ 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17.) utvrde da su sredstva prisile uporabljena u skladu sa zakonom, tada oštećenik kao tužitelj ne može preuzeti kazneni progon protiv policijskog službenika, već može pokrenuti parnični postupak zbog naknade štete, ali samo protiv Republike Hrvatske. U slučaju gubitka u tom postupku Ministarstvo ne bi imalo pravo postavljanja regresnih tražbina prema policijskom službeniku.
Naime, u svakodnevnoj praksi svjedoci smo zlouporabe prava supsidijarnog tužitelja u odnosu na policijske službenike po kojima žrtva, odnosno oštećenik prema kojem je policijski službenik zakonito primijenio sredstva prisile, zlouporabom svog prava oštećenika kao tužitelja preuzima kazneni progon bez ikakve pravne osnove, već samo da bi se osvetio i naštetio policijskom službeniku. Nažalost, u ne malom broju slučajeva policijski službenici koji su bili izvrgnuti takvom dugotrajnom postupku bivaju fizički i psihički slomljeni, iako su u konačnici oslobođeni pravomoćnom sudskom presudom. Posebice je realno moguća situacija pokretanja takvih postupaka i od strane osoba (višestruko) evidentiranih počinitelja kaznenih djela, koje iz malicioznih razloga (osveta, difamacija, diskreditacija i sl.) i bez financijskih prepreka (mogu si dopustiti financijske troškove vođenja postupka), pokreću postupke protiv policijskih službenika koji su ranije prema njima poduzimali policijske ovlasti u okviru izvida, odnosno tijekom kriminalističkih istraživanja.
Takva praksa ne daje nikakvu djelotvornu pravnu zaštitu policijskim službenicima, a to za posljedicu ima da policijski službenici izbjegavaju primjenjivati sredstva prisile i to kada je to po zakonu nužno, što stvara pravnu nesigurnost.
Pravno utemeljenje zašto je potrebno napraviti ovakvu izmjenu i dopunu Zakona o policiji u odnosu na druge zakone kojima je regulirana ova problematika nalazimo u slijedećim Zakonima:
- Zakon o kaznenom postupku "Narodne novine", broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.
Člankom 55. stavkom 1. propisano je citiramo: „Osim u slučajevima iz članaka 206.c, 206.d i 206.e ovoga Zakona, kad državni odvjetnik utvrdi da nema osnova za progon za kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti ili kad utvrdi da nema osnova za progon protiv neke od prijavljenih osoba, dužan je u roku od osam dana o tome izvijestiti žrtvu i uputiti ju da može sama poduzeti progon. Tako će postupiti i sud ako je donio rješenje o obustavi postupka zbog odustajanja državnog odvjetnika od progona u drugim slučajevima.
U članku 206.c stavku 1.,2. i 3. propisano je citiramo: (1) „Osim kad mu je to dopušteno prema posebnom zakonu“, državni odvjetnik može rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona iako postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina ako je:
1) s obzirom na okolnosti vjerojatno da će u kaznenom postupku okrivljenik biti oslobođen od kazne,
2) protiv okrivljenika u tijeku izvršenje kazne, a pokretanje kaznenog postupka za drugo kazneno djelo nema svrhe s obzirom na težinu, narav djela i pobude iz kojih je ono počinjeno, te na rezultate koje je kazna ili druga mjera ostvarila na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela,
3) okrivljenik izručen ili predan stranoj državi ili međunarodnom kaznenom sudu radi provođenja postupka za drugo kazneno djelo,
4) okrivljenik prijavljen za više kaznenih djela kojima je ostvario bića dvaju ili više kaznenih djela, ali je svrhovito da se počinitelj osudi samo za jedno, jer pokretanje kaznenog postupka za druga kaznena djela ne bi imalo bitnog utjecaja na izricanje kazne ili drugih mjera prema počinitelju.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovog članka državni odvjetnik će osim okrivljeniku, dostaviti žrtvi i podnositelju kaznene prijave. Uz rješenje, žrtvi će se dostaviti i pouka da u roku od osam dana od dana primitka rješenja može podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku ako smatra da rješenje nije osnovano. Žrtvu će se upozoriti i da, ako ne podnese pritužbu, svoj imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.
Protiv rješenja državnog odvjetnika iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena.
(3) Viši državni odvjetnik dužan je postupiti po pritužbi u roku od trideset dana od njezina primitka. Ako viši državni odvjetnik utvrdi da je rješenje osnovano, o tome će izvijestiti žrtvu i uputiti ju da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.
Ako viši državni odvjetnik utvrdi da rješenje nije osnovano, naložit će nižem državnom odvjetniku da odmah nastavi rad na predmetu, o čemu će izvijestiti žrtvu, okrivljenika i podnositelja prijave.
- Odluka Ustavnog suda („Narodne novine 91/12.) ocjena suglasnosti s Ustavom Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« broj 152/08., 76/09. i 80/11.). u kojoj se, između ostaloga osporavalo pravo državnom odvjetniku da uskrati pravo supsidijarnog tužitelja oštećeniku, točka 417. Odluke.
- Iz mišljena Ministarstva pravosuđa izdvajamo dio iz točke 419. Odluke (…) „Navodi da preuzimanje kaznenog progona od oštećenika nije Ustavom zajamčeno pravo. Riječ je o zakonskom pravu koje ustanovljuje ZKP.“ (…)
- Iz stava Ustavnog suda iznesenog u točci 420. Odluke izdvajamo: (…) „Zakonodavac je slobodan taksativno odrediti granice u kojima oštećenik može preuzeti kazneni progon od državnog odvjetnika kao supsidijarni tužitelj. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom.(…)
III. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08.)
U pogledu odgovornosti poslodavca propisano je u članku 1061. stavku 1. citiramo:
(1) „Za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.“
Međutim, stavkom 2. istoga članka daje se pravo oštećeniku da popravljanje štete može tražiti i od zaposlenika, isto naglašavamo i citiramo:
(2) „Oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno.“
Predmetno znači da bi u parnici policijski službenik trebao dokazati da štetu nije prouzročio namjerno.
- Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst).
Članak 12. stavak 1. propisano je citiramo:
„Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.“
Kako policijski službenik u parnici ne bi morao dokazivati da štetu nije počinio namjerno, Zakonom o policiji je potrebno to propisati, kako se predlaže.
ZAKLJUČNO:
Iz predočenoga je razvidno da Zakon o kaznenom postupku u članku 206.c daje pravo zakonodavcu da posebnim zakonom uredi predmetno područje (…Osim kad mu je to dopušteno prema posebnom zakonu…), odnosno da je Zakonom o parničnom postupku dato isto pravo (…ako posebnim propisima nije drugačije određeno.“
U konačnici i Zakon o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16), pruža sličnu zaštitu sucima u članku 8. stavku 4. kojeg citiramo:
(4) Za kaznena djela za koja se postupak pokreće po privatnoj tužbi, prijedlogu ili se radi o preuzimanju kaznenog progona od strane oštećenika, kazneni postupak protiv suca ne može se pokrenuti niti voditi bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća.
Nadalje, u članku 110. Zakona o policiji, potrebno je brisati stavak 3., koji glasi:
„ Policijskom službeniku obvezno se izriče kazna prestanka državne službe iz stavka 2. točka 6. ovoga članka ako bude proglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije.“
Na ovakav način disciplinski sudovi donose automatizmom rješenje o prestanku državne službe bez obzira što je u provedenim postupcima iznošenja dokaza vidljivo da nema materijalnih dokaza te je za očekivati oslobađajuću presudu u kaznenom postupku. Gotovo uvijek su disciplinski postupci završeni prije kaznenih postupaka te imamo u praksi da su policijski službenici oslobođeni kaznene odgovornosti i Ministarstvo ih ne vraća na posao jer im je zbog tog članka i stavka, automatizmom izrečena mjera prestanka državne službe. Držimo da nije potrebno dodatno obrazlagati obzirom da je podosta sudskih sporova u kojima policijski službenici tuže Ministarstvo unutarnjih poslova. Ovakvu praksu u odnosu na državne službnike nema niti jedno ministarstvo te se može govoriti da se radi o svojevrsnoj „diskriminaciji“ policijskih službenika pred zakonom jer su u podređenom položaju u odnosu na ostale državne službenike
U Kaznenom zakonu u članku 4. jasno je definirano „Načelo krivnje“, na način:„Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga kaznenopravna sankcija ako nije kriv za počinjeno djelo.“
Najčešća kaznena djela za koja su prijavljeni policijski službenici jesu ona kod kojih se optužbe temelje na iskazu svjedoka ili oštećenika, dok materijalnih dokaza u pravilu nema. Kako su poznati slučajevi u kojima su pojedini policijski službenici koji svoj posao obavljaju na visokoj profesionalnoj razini i beskompromisno razvidna je velika vjerojatnost i za zlonamjerno prijavljivanje policijskog službenika.
Sporni stavak nema nikakvog opravdanja za daljnju opstojnost u Zakonu, jer je sve regulirano u članku 112. kroz mehanizam udaljenja iz službe zbog sumnje na počinje kaznenog djela. Prilikom udaljenja policijski službenik prima 60% odnosno 80% plaće što mu ipak pruža mogućnost da financira svoju obranu, dok se žurnim disciplinskim postupkom ta mogućnost ukida i policijski službenik se dovodi u nepovoljan položaj.
Tu moramo naglasiti da je rok za vođenje disciplinskog postupka kod težih povreda službene dužnosti, 4 godine i nema prepreke da se ne pričeka sa provođenjem istrage i prvostupanjskom presudom Kaznenog suda.
Izmjenama Zakona o policiji koje su navedene izjednačio bi se pravni položaj sa svim državnim službenicima i pružila potrebna dodatna zaštita policijskim službenicima koji se nađu na udaru zlonamjernih ili lažnih optužbi.
S obzirom da je Zakon o policiji „Lex specialis“, propis kojim se između ostalog propisuju policijski poslovi, da bi se ostvarila djelotvorna pravna zaštita policijskih službenika nužno je u Zakon o policiji unijeti izmjene i dopune kako je predloženo, a za što postoje potrebne pravne pretpostavke.
Naime, policija je građanima dužna pružiti zaštitu njihovih temeljnih ustavnih prava i sloboda i zaštitu drugih Ustavom Republike Hrvatske zaštićenih vrijednosti. Da bi ta uloga bila učinkovita država ne smije policijskog službenika izvrgavati osobnom sudskom progonu, kada meritorna tijela utvrde da su sredstva prisile primijenjena u skladu sa zakonom. Policijski službenik ne primjenjuje sredstva prisile u svoje ime, već u ime države, osiguravajući na taj način svrhu svoga postojanja te stoga država mora odgovarati u slučaju, ako se u parničnom postupku utvrdi kako zbog pogrešne ili nedovoljno jasne normiranosti propisa i eventualnih nedostataka u provedbenoj regulativi, oštećenik stekne pravo na naknadu štete.
Ovo zakonsko ograničenje prava oštećenika kao tužitelja čini se zbog toga da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Jer, ako policijski službenici ne budu (odnosno budu izbjegavali) primjenjivati svoje ovlasti (sredstva prisile kada je to nužno), građanima neće biti osigurana niti pružena odgovarajuća i očekivana zaštita njihovih ustavnih sloboda i prava te zaštita drugih Ustavom Republike Hrvatske zaštićenih vrijednosti.
Potrebu zakonskih izmjena u svom mišljenju podržava i dodatno obrazlaže i prof. dr. sc. Davor Derenčinović, Predstojnik katedre za kazneno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ugledni pravni stručnjak i autoritet na tom području, ujedno i naš počasni član. (Prilog 1)
Sukladno Sporazumu o suradnji koji je ova Udruga potpisala s Ministarstvom unutarnjih poslova, a u pogledu izrade, izmjena i dopuna propisa kojima se uređuje rad policije, Strukovna udruga kriminalista potaknuta brojnim upitima a i nezadovoljstvom članova i ne samo članova Strukovne udruge kriminalista već velikog broja policijskih službenika smatra nužnim i potrebnim donošenja ovih izmjena Zakona
S poštovanjem,
P R E D S J E D N I K
prof. dr. sc. Duško Modly v.r.