SINDIKAT  POLICIJSKIH  SLUŽBENIKA
Zagreb, Avenija Gojka Šuška 1 - I. PAVILJON, prizemlje
Tel. 01/ 2426-296, spec. 26-296
Fax. 01/ 2426-246, spec. 26-246

Disciplinski postupci protiv policijskih službenika - tumačenja i prijedlozi za unaprijeđenje te otklanjanje anomalija i protuzakonitosti

Broj: SPS-01-02/76-2020.
Zagreb, 5. 11. 2020. godine

 

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
UPRAVA ZA LJUDSKE POTENCIJALE
n/r pomoćnika ministra gosp. Ante Delipetra

 

PREDMET: DISCIPLINSKI POSTUPCI PROTIV POLICIJSKIH SLUŽBENIKA,
- tumačenja, traže se.-
- prijedlozi, dostavljaju se.-

 

Poštovani pomoćniče ministra, gospodine Delipetar,

Sindikat policijskih službenika aktivno sudjeluje u zastupanju policijskih službenika protiv kojih se vode disciplinski postupci tako da im osigurava besplatnu pravnu pomoć i na svakoj usmenoj raspravi nazoči odvjetnik kojeg angažira Sindikat te predsjednik Sindikata ili sindikalni povjerenik kojeg on ovlasti. U dosadašnjoj praksi susreli smo se s nekoliko problema koje ćemo istaknuti i za koje od Vas, odnosno nadležne službe, tražimo tumačenja zbog činjenice da svaka ustrojstvena jedinica takve situacije tumači na svoj način, što se u praksi ne bi smjelo događati jer su prava i dužnosti policijskih službenika za sve jednaka što jamči i sam članak 15. Zakona o policiji. Različita primjena ovisi isključivo o volji i raspoloženju neposrednog rukovoditelja, kao i o nizu drugih činjenica koje se svode i na to da ovise je li rukovoditelj u dobrim odnosima s policijskim službenikom koji se dužan odazvati pozivu na usmenu raspravu, bilo u svojstvu osobe protiv koje se vodi postupak, bilo u svojstvu svjedoka.

Također ćemo Vam dati određene prijedloge za rješavanje navedenih problema i ukazati na određene propuste i protuzakonitosti pojedinih rukovoditelja odnosno načelnika policijskih uprava.

 

I. RADNO VRIJEME POLICIJSKOG SLUŽBENIKA PROTIV KOJEG SE VODI POSTUPAK, ODNOSNO POLICIJSKOG SLUŽBENIKA KOJI JE SVJEDOK U POSTUPKU ZA VRIJEME BORAVKA NA DISCIPLINSKOM SUDU

Sukladno čl. 102. Zakona o policiji, policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak ima pravo sudjelovati u tom postupku, očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima, što znači da mu je Ministarstvo dužno osigurati nazočnost usmenoj raspravi na disciplinskom sudu.

Ta nazočnost je nesporna, ali je sporno da svaka ustrojstvena jedinica odnosno da svaki načelnik policijske postaje tumači na različite načine vrijeme provedeno na disciplinskom sudu te sam odlazak na sud i povratak sa suda, kako policijskog službenika protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak, tako i policijskog službenika koji je svjedok u postupku pa ih primjerice stavljaju u službu, odnosno van službe, isključivo ovisno o njihovom tumačenju. Apsurdi su do te mjere da načelnik policijskog službenika koji je svjedok u disciplinskom postupku stavlja u službu spornog dana iako tada ne bi trebao raditi, a policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak stavlja van službe iako bi čak tada u njegovom načinu rada bio u službi, pod isprikom da mu on tako omogućava nazočnost usmenoj raspravi.

S obzirom na to da se radi o postupku koji se vodi po službenoj dužnosti koji je Ministarstvo iniciralo protiv policijskog službenika i da se provodi pri samom tijelu unutar Ministarstva smatramo da bi na dan usmene rasprave policijski službenik protiv kojeg se vodi postupak, kao i svjedok u postupku, trebali biti u službi i da im se nazočnost usmenoj raspravi evidentira kao radno vrijeme. Argument tome je i da sam zastupnik podnositelja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, koji je isto tako policijski službenik, kao i cjelokupno vijeće odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, sudjeluju na usmenoj raspravi u svoje radno vrijeme. Za naglasiti je i da je policijski službenik dužan, po uputama nekih sudova, na usmenu raspravu doći u policijskoj odori, ako poslove obavlja u policijskoj odori.

Molimo da nam za sporno pitanje date svoje tumačenje i da svim ustrojstvenim jedinicama dostavite uputu o postupanju u konkretnom slučaju kojom bi se izbjeglo svako daljnje nejednako postupanje prema policijskim službenicima te svaka mogućnost samovolje pojedinih rukovoditelja koji koriste svoj položaj i ovlast na štetu policijskih službenika.

 

II. PRIJEVOZ POLICIJSKOG SLUŽBENIKA PROTIV KOJEG SE VODI POSTUPAK, ODNOSNO POLICIJSKOG SLUŽBENIKA KOJI JE SVJEDOK U POSTUPKU

Također jedan od problema je i prijevoz policijskih službenika na usmenu raspravu koja se održava na disciplinskom sudu. Ponovno sve opet ovisi o samovoljnom tumačenju načelnika policijske postaje pa se pojedinim policijskim službenicima osigurava službeno vozilo dok drugi moraju o svom trošku na put. Apsurdi su i tu do te mjere da se policijskom službeniku koji je svjedok u disciplinskom postupku, kada ide na usmenu raspravu, daje na raspolaganje službeno vozilo, a policijskom službeniku protiv kojeg se vodi disciplinski postupak ne, niti mu se podmiruju troškovi putovanja. Nitko ne spori troškove unutar mjesta rada gdje se nalazi disciplinski sud, međutim neki policijski službenici da bi došli na usmenu raspravu na koju su pozvani prevale i preko 200 kilometara u jednom smjeru, a tako nekada po nekoliko puta, što smatramo neprihvatljivim, osobito zbog činjenice da zastupnici podnositelja prijedloga za pokretanje disciplinskog postupka uredno dolaze službenim vozilom iz te iste policijske uprave. U nekim policijskim upravama policijski službenik koji zastupa podnositelja prijedloga za pokretanje disciplinskog postupka ima običaj povesti navedene policijske službenike, ali to u pravilu ovisi isključivo o njegovoj dobroj volji.

S obzirom na to da se radi o postupku koji se vodi po službenoj dužnosti koji je Ministarstvo iniciralo protiv policijskog službenika i da se provodi pri samom tijelu unutar Ministarstva smatramo da bi policijski službenik protiv kojeg se vodi disciplinski postupak, kao i svjedok u postupku, na dan usmene rasprave trebao dobiti na raspolaganje službeno vozilo s kojim bi mogao doći na disciplinski sud i vratiti se sa suda. Argument tome je i da sam zastupnik podnositelja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, koji je isto tako policijski službenik i dolazi iz iste policijske uprave, koristi službeno vozilo za odlazak na disciplinski sud i povratak s njega.

Molimo da nam za sporno pitanje date svoje tumačenje i da svim ustrojstvenim jedinicama dostavite uputu o postupanju u konkretnom slučaju kojom bi se izbjeglo svako daljnje nejednako postupanje prema policijskim službenicima te svaka mogućnost samovolje pojedinih rukovoditelja koji koriste svoj položaj i ovlast na štetu policijskih službenika.

 

III. OPRAVDANI IZOSTANAK S POSLA SINDIKALNOG POVJERENIKA KOJI ZASTUPA POLICIJSKOG SLUŽBENIKA PROTIV KOJEG SE VODI DISCIPLINSKI POSTUPAK

Naime, budući da aktivno sudjelujemo u pružanju pravne zaštite policijskim službenicima protiv kojih se vode disciplinski postupci u praksi imamo situacije da je u vrijeme kada je zakazana usmena rasprava naš sindikalni povjerenik raspoređen u službu i da imamo različita tumačenja od rukovoditelja do rukovoditelja da u to vrijeme sindikalni povjerenik može, odnosno ne može, opravdano izostati s posla. S obzirom na to da nismo reprezentativan sindikat i da nemamo sindikalne povjerenike koji radno vrijeme provode u sindikatu, a usporedo s tim crpe pravo na naknadu plaće za puno radno vrijeme od Ministarstva i sva druga prava iz radnog odnosa, u pravilu smo do sada rješavali navedenu situaciju tako da je naš sindikalni povjerenik uzeo dan godišnjeg odmora ili koristio plaćeni dopust temeljem dobrovoljnog davanja krvi. Međutim članova je sve više i trenutno brojimo oko 1500 članova, a time i disciplinskih postupaka, osobito jer smo sindikat koji se bavi aktivno pravnom zaštitom, a ne trgovinom i prodajom proizvoda članovima, stoga navedenu situaciju niti više možemo, a niti želimo, rješavati na takav način. Za naglasiti je činjenica da naši sindikalni povjerenici u ovom sindikatu volontiraju i da sve svoje slobodno vrijeme koriste za sindikalni rad i aktivnosti, stoga smatramo da ne bi trebali još i koristiti svoje dane godišnjeg odmora i plaćenog dopusta za određene radnje koje im je dužan poslodavac osigurati. Napominjemo da je Ministarstvo dužno jednako se odnositi prema svim policijskih službenicima, bez obzira na činjenicu članstva u određenom sindikatu, a niti smije pogodovati određenim sindikatima i činiti diskriminaciju već je dužno jednako uvažavati sve sindikate i smatrati svojim partnerima.

S obzirom na to da se radi o postupku koji se vodi po službenoj dužnosti koji je Ministarstvo iniciralo protiv policijskog službenika i da se provodi pri samom tijelu unutar Ministarstva, a da je dužnost tijela koje vodi postupak, odnosno Ministarstva, sukladno članku 102. stavku 3. Zakona o policiji, omogućiti sudjelovanje sindikata policijskom službeniku protiv kojeg se vodi disciplinski postupak čiji je član na njegov zahtjev i da sindikalni povjerenik u tom postupku ima položaj izjednačen s položajem branitelja, smatramo da bi na dan usmene rasprave sindikalni povjerenik, koji brani policijskog službenika, trebao imati opravdani izostanak s posla, ali samo ako je taj dan raspoređen u službu. Ovim ne zahtijevamo od Ministarstva da se sindikalnom povjereniku evidentira vrijeme boravka na sudu kao radno vrijeme, ako je sindikalni povjerenik van službe, ali ako je u sporno vrijeme u službi zahtijevamo da mu u to vrijeme poslodavac osigura neometan odlazak sud te da mu se to vrijeme tada evidentira kao radno vrijeme za koje je opravdano izostao s posla. Naime, nedolaskom sindikalnog povjerenika, kojem je član dao punomoć, stječu se objektivni razlozi za odgodu usmene rasprave, a time i odugovlačenje postupka što niti jednoj strani u postupku nije u interesu. Argument isto tako tome su i određeni radni sastanci koji su se održavali u Ministarstvu, a kojima su bili nazočili sindikalni povjerenici u svoje radno vrijeme i nikada se nije postavilo pitanje njihovog izostanka s posla i nazočnosti za vrijeme službe. Dapače smatralo se to vrijeme provedeno na sastanku kao opravdani izostanak s posla.

Molimo da nam za sporno pitanje date svoje tumačenje i da svim ustrojstvenim jedinicama dostavite uputu o postupanju u konkretnom slučaju kojom bi se izbjeglo svako daljnje nejednako postupanje prema sindikalnim povjerenicima te svaka mogućnost samovolje pojedinih rukovoditelja koji koriste svoj položaj i ovlast na štetu policijskih službenika i sindikata.

 

IV. NEZAKONITO VOĐENJE DISCIPLINSKOG POSTUPKA ZA LAKE POVREDE SLUŽBENE DUŽNOSTI OD STRANE POJEDINIH NAČELNIKA POLICIJSKIH UPRAVA

Jedan od idućih vrlo ozbiljnih i zabrinjavajućih problema je samo nezakonito vođenje disciplinskog postupka za lakše povrede službene dužnosti ili bolje rečeno ne vođenje zakonom propisanog postupka, a time i donošenje nezakonitih rješenja, za što bi istaknuli u našoj dosadašnjoj praksi Policijsku upravu zagrebačku i njenog načelnika Marka Rašića. Takvo ponašanje oštro osuđujemo i smatramo apsolutno nedopustivim, osobito jer u pitanju najveća i najmnogobrojnija policijska uprava koja bi praktički morala biti uzor svim policijskim upravama, što na žalost nije slučaj.

Naime, nakon donošenja Zaključka o pokretanju disciplinskog postupka protiv policijskog službenika od strane načelnika policijske uprave za lakšu povredu službene dužnosti, ne provodi se disciplinski postupak propisan zakonom već se odmah neposredno nakon toga donosi rješenje kojim se policijski službenik proglašava odgovornim i izriče mu se kazna.

Zbog toga policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak za lakšu povredu službene dužnosti nema pravo sudjelovanja u tom postupku, niti se može očitovati o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima, a u praksi se pokazalo da pojedini načelnici uprava donose rješenje isti dan ili par dana nakon samog uručenja Zaključka policijskom službeniku.

Ovakvim nezakonitim ponašanjem pojedinih načelnika policijskih uprava donesena su protuzakonita rješenja kojima su povrijeđeni:
1. članak 30. Zakona o općem upravnom postupku – izjašnjavanje stranke:
a) u postupku stranci se mora omogućiti izjašnjavanje svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari,
b) bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom,
2. članak 52. Zakona o općem upravnom postupku – prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku:
a) stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima,
b) službena osoba dužna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima,
c) stranka može davati izjave usmeno ili na zapisnik ili u pisanom obliku, a u složenim upravnim stvarima službena osoba može naložiti stranci podnošenje izjave u pisanom obliku, što ne isključuje pravo stranke na usmeno izjašnjavanje,
d) stranka je dužna sudjelovati u utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje o upravnoj stvari te osobno dati izjavu kad to zatraži službena soba ili kad je to propisano zakonom,
3. članak 54. Zakona o općem upravnom postupku – usmena rasprava koja se određuje zaključkom kada u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te kad je potrebno provesti očevid ili saslušati svjedoke ili vještake i u drugim slučajevima kad je to korisno za rješavanje upravne stvari.

Evidentno je u praksi da si pojedini načelnici policijskih uprava daju za pravo biti i tužitelj i sudac bez poštivanja navedenih odredbi zakona i uz izdavanje nezakonitih rješenja. A istaknuli smo s razlogom načelnika Policijske uprave zagrebačke jer si daje za pravo biti čak i svjedok u postupku s obzirom na to da neposredno utvrđuje lakše povrede službene dužnosti (često svjedočimo situacijama u kojima navedeni načelnik policijske službenike neposredno osobno uočava bez kape i nevezane sigurnosnim pojasom u službenim vozilima te nakon toga inicira postupak), vodi postupak i donosi odluku što je nonsens (članak 24. stavak 1. točka 1. Zakona općem upravnom postupku) i dovoljno govori o samoj činjenici poznavanja zakonskih propisa, profesionalnog odnosa prema poslu koji obavlja i razini na koju se spušta u obavljanju svoje funkcije. Sasvim je jasno da se ne može u jednom te istom postupku biti i tužitelj i svjedok i osoba koja donosi rješenje kojim nekoga proglašava krivim i kažnjava.

S obzirom na to da se radi o upravnom postupku, bez obzira radilo se o lakšoj ili težoj povredi službene dužnosti, Ministarstvo je dužno osigurati stranici u postupku odnosno policijskom službeniku protiv kojeg se vodi postupak njegova prava i ne smije kršiti odredbe članka 30. 52. i 54. Zakona o općem upravnom postupku.

Molimo da svim načelnicima policijskih uprava dostavite uputu o postupanju u disciplinskim postupcima kada su u pitanju lakše povrede službene dužnosti kojom bi se izbjeglo svako daljnje kršenje navedenih zakonskih odredbi na štetu policijskih službenika protiv kojih se vodi disciplinski postupak za lakšu povredu službene dužnosti te da po potrebi provedete dodatnu edukaciju pojedinim načelnicima policijskih uprava koji očito nisu upoznati s odredbama Zakona o općem upravnom postupku iako se na njega pozivaju prilikom donošenja rješenja.

 

V. DONOŠENJE PRAVILNIKA O LAKŠIM POVREDAMA SLUŽBENE DUŽNOSTI

Naime, sam Zakon o policiji člankom 94. stavkom 2. propisuje da će se za lakše povrede donijeti podzakonski akt odnosno pravilnik koji na žalost do danas nije donesen, pa u praksi imamo situacije da se pojedino ponašanje kvalificira kao teža povreda službene dužnosti i pokreće disciplinski postupak pred disciplinskim sudom iako se po činjeničnom opisu povrede te izrečenoj kazni, koja je u pravilu novčana do 10 % od plaće, jasno da zaključiti da se zapravo radilo o lakšoj povredi službene dužnosti.

Isto tako pojedini rukovoditelji iskorištavaju tu situaciju na štetu policijskih službenika pa se prilikom inspiciranja i samog podnošenja prijedloga za pokretanje disciplinskog postupka služe ucjenama i traže da policijski službenik prihvati odgovornost za lakšu povredu službene dužnosti, jer će u protivnom protiv njega podnijeti prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka radi teže povrede službene dužnosti, što je nedopustivo ponašanje i time se ozbiljno narušavaju prava policijskih službenika.

S obzirom na to da bi se donošenjem pravilnika o lakšim povredama službene dužnosti znatno rasteretili disciplinski sudovi i da bi sam disciplinski postupak bio brži i ekonomičniji te blaže pravne posljedice po policijskog službenika (kazna se ranije briše, nema zapreke za polaganje ispita za policijsko zvanje i dr.) smatramo da je nužno donijeti navedeni pravilnik kojim bi se i smanjila mogućnost manipulacije i krivih kvalifikacija povrede službene dužnosti, a osobito ucjena od strane pojedinih neposrednih rukovoditelja s pokretanjem i samim vođenjem postupka za teže povrede službene dužnosti u kojima u konačnici budu izrečene kazne minimalne i dokazuju našu tezu da se zapravo radilo o lakšim povredama službene dužnosti.

Molimo da razmotrite naš prijedlog i da ministru predložite donošenje Pravilnika o lakšim povredama službene dužnosti te nas Vašoj odluci obavijestite pismenim putem.

 

VI. NEUJEDNAČENA PRAKSA DISCIPLINSKIH SUDOVA U HRVATSKOJ

Svjedoci smo neujednačene sudske prakse i različitih odluka disciplinskih sudova u Hrvatskoj za identičnu težu povredu službene dužnosti, čime se s opravdanjem stječe dojam da se pogoduje određenim pojedincima, osobito kada su u pitanju rukovodeći policijski službenici. Razlog tome može biti činjenica da suci disciplinskog suda nisu samostalni u svom radu i da su podložni utjecaju na njih i njihove odluke. Smatramo da disciplinski sudovi uopće ne bi trebali biti ustrojstvena jedinica Ministarstva i dok god je tome tako neće biti niti pravičan niti neovisan, a odluke neće donositi profesionalno, zakonito i po načelu jednakosti svih pred zakonom, osobito ne kada su u pitanju rukovodeći policijski službenici. Iz navedenog razloga državni službenici i namještenici ovog Ministarstva su u bitno povoljnijem položaju naspram policijskih službenika jer njima sudi službenički sud koji je neovisno tijelo izvan Ministarstva. Nejasna je i generalna prevencija na koju se čak pozivaju disciplinski sudovi u presudama, a nikome osim Službe za unutarnju kontrolu MUP-a i stranaka u postupku nije dostupna ta presuda niti je poznata odluka, odnosno na koga se ta generalna prevencija u konačnici primjenjuje.

Da bi se mogla uopće postići svrha generalne prevencije i da bi se otklonila bilo kakva sumnja u pogodovanje pojedincima u disciplinskim postupcima nakon kojih ti isti pojedinci preko noći čak odlaze u mirovinu jer ih čeka i kazneni postupak i o kojem ovisi njihovo prestanak državne službe, presude disciplinskih sudova morale bi biti javne i transparentne te vidljive svim policijskim službenicima na jednom mjestu. Time bi se znatno olakšao i rad disciplinskih sudova i njihovo donošenje odluka, postigla generalna prevencija na koju se pozivaju u presudama, iako u stvarnosti ne postoji te svaki bi policijski službenik znao što mu nije dozvoljeno i kolika mu kazna prijeti zbog pojedine povrede službene dužnosti čime bi generalna prevencija imala svrhu. Naime, suđenja su javna i presude svih sudova u Hrvatskoj su javno dostupne svima. Ovakav način omogućio bi i olakšao ujednačavanju sudske prakse i otklonio bilo kakvu sumnju u pogodovanje pojedincima i zloporabe položaja i ovlasti. Naime, nije normalno da za jednu te istu povredu policijski službenik dobije prestanak državne službe, a drugi 10% od plaće, a nakon toga naprasno ode u prijevremenu mirovinu temeljem odluke ministra. Mislimo da je vrijeme za takve „rabote“ prošlo i da je vrijeme da se uvede red i u taj segment rada Ministarstva.

Molimo da za sporno pitanje razmotrite naš prijedlog i da ministru predložite donošenje jedinstvenog registra na portalu koji bi bio dostupan svim policijskim službenicima MUP-a, primjerice Intranet stranici MUP-a (stranica dostupna samo zaposlenicima MUP-a kojoj pristupaju putem svoje lozinke), uz stavljanje inicijala umjesto imena i prezimena kako bi se zaštitili osobni podaci.

 

VII. UDALJENJE IZ SLUŽBE ZBOG TEŽE POVREDE SLUŽBENE DUŽNOSTI

Svjedoci smo isto tako neujednačene prakse načelnika policijskih uprava koji policijskog službenika udaljuju prema svom diskrecijskom pravu, što smatramo opravdanim, ali ipak takva radnja morala bi biti kao krajnja mjera i trebala bi se poduzimati prema policijskim službenicima za koje se traži ili očekuje prestanak državne službe. Naime, koja je logika i šteta za interese službe da se policijskog službenika mora udaljiti iz službe, a kada ga se kazni više ne šteti interesima službe i može raditi. U ovim situacijama dodatno se kažnjava policijskog službenika umanjenjem plaće 40%, odnosno 20% ako uzdržava obitelj, a na kraju dobije kaznu od par puta pod 10% od plaće, a s druge strane trpi služba jer nedostaje policijski službenik i zbog te činjenice se dodatno angažira i plaća prekovremeni rad drugom policijskom službeniku. Za izrazito loš i apsurdan primjer opet ističemo Marka Rašića, načelnika Policijske uprave zagrebačke, koji za istu težu povredu službene dužnosti u kojoj su sudjelovala dva policijska službenika i koja su zajedno počinili kazneno djelo te protiv kojih je podnesena kaznena prijava jednog udaljuje odmah iz službe dok drugog uopće ne udaljuje iz službe niti podnosi zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka odmah već tek nakon, ni više ni manje nego godinu dana. U tom istom slučaju policijski službenik koji je udaljen dobio je prestanak državne službe u roku od 4 mjeseca, dok je drugi, koji nije udaljen iz službe, isto tako neminovno dobio prestanak državne službe, ali tek nakon godinu i pol dana uz činjenicu da je protiv njega disciplinski postupak pokrenut tek nakon godinu dana odnosno pola godine nakon što je prvi policijski službenik dobio prestanak državne službe.

Molimo da svim načelnicima policijskih uprava dostavite uputu o postupanju u disciplinskim postupcima kada su u pitanju udaljenja iz službe, koja bi se, po našem mišljenju trebala provoditi samo u slučajevima u kojima se traži ili očekuje prestanak državne službe, a kojom bi se izbjegla samovolja pojedinih načelnika policijskih uprava i pogodovanje pojedincima, odnosno nepotrebno dodatno kažnjavanje policijskih službenika kroz umanjenje plaće za vrijeme udaljenja iz službe, kao i da po potrebi provedete dodatnu edukaciju pojedinim načelnicima policijskih uprava kojima je očito nužno potrebna.

 

VIII. NEPOKRETANJE DISCIPLINSKIH POSTUPAKA OD STRANE POJEDINIH NAČELNIKA POLICIJSKIH UPRAVA IAKO JE POČINJENA POVREDA SLUŽBENE DUŽNOSTI TE IZRICANJE NEPOSTOJEĆIH KAZNI

Vrlo je opasna i hrabra praksa pojedinih načelnika policijskih uprava kojom se izlažu kaznenoj odgovornosti jer imaju dvostruke kriterije pa za teže povrede službene dužnosti protiv jednog policijskog službenika podnose zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka, a protiv drugog ne. To u pravilu čine kada su u pitanju njihovi suradnici odnosno niži rukovoditelji jer u nekim policijskim upravama je nepisano pravilo da se protiv rukovoditelja ne pokreće disciplinski postupak. Eklatantan primjer toj činjenici je da rukovoditelji disciplinski ne odgovaraju u Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, što zorno dokazuje slučaj bivšeg načelnika Sektora kriminalističke policije protiv kojeg je Tomislav Dizdar, načelnik Policijske uprave primorsko-goranske, podnosi zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka tek kada ga je premjestio na drugo radno mjesto. Još eklatantniji primjer je ponašanje Marka Rašića, načelnika Policijske uprave zagrebačke, koji si daje za pravo rukovoditeljima i pojedincima izricati i nepostojeće mjere „usmenog upozorenja“ za teže povrede službene dužnosti i pravdajući se tom činjenicom nepokretati disciplinski postupak za koje je po službenoj dužnosti u obvezi. Jasno je i nedvosmisleno da načelnik policijske uprave nema ovlast diskrecijskog prava odlučivanja o mogućnosti pokretanja, odnosno nepokretanja disciplinskog postupka, već je to njegova zakonska dužnost i obveza, a neizvršavanjem te obveze podložan je uz disciplinskoj i kaznenoj odgovornosti.

Molimo da svim načelnicima policijskih uprava skrenete pozornost na činjenicu da nemaju diskrecijsko pravo odlučivanja o mogućnosti pokretanja, odnosno nepokretanja disciplinskog postupka, već je njihova zakonska dužnost i obveza podnijeti disciplinskom sudu zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka, a neizvršavanjem te obveze podliježu uz disciplinskoj i kaznenoj odgovornosti.

Unaprijed Vam se zahvaljujemo i molimo da nam tumačenja dostavite pismenim putem pozivom na broj gornji.


S poštovanjem,

 

P R E D S J E D N I K

Mario Puškarić

 

O TOME OBAVIJEST:
- Kabinet ministra, n/r ministra gosp. Davora Božinovića,
- Kabinet ministra, Služba za unutarnju kontrolu, n/r voditelja gosp. Željka Kralja,
- načelnicima policijskih uprava i policijskih postaja,
- policijskim službenicima,
- ARHIVA, ovdje.-

 

 

KONTAKT

SINDIKAT POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

10000 ZAGREB, Avenija Gojka Šuška 1
I. PAVILJON (zeleni) / prizemlje
 
Radno vrijeme:
radnim danom od 8,00 do 16,00 sati

 

Telefon: 01/ 2426-296, specijal: 26-296
Telefaks: 01/ 2426-246, specijal: 26-246
E-mail: info@spsh.hr
© 2020 SINDIKAT POLICIJSKIH SLUŽBENIKA. Sva prava pridržana. Izrada: LAV studio