Broj: SPS-01-02/28-2026.

Zagreb, 12. 9. 2026. godine

 

 

 

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

POVODOM DANAŠNJEG JAVNOG ISTUPA

GLAVNOG RAVNATELJA POLICIJE NIKOLE MILINE

POVODOM TRAGIČNOG DOGAĐAJA U SLATINI

 

 

 

PREDMET:  Očitovanje na izjave glavnog ravnatelja policije povodom tragičnog događaja u Slatini – zahtjev za pravednim tretmanom policijskih službenika i utvrđivanjem odgovornosti na svim razinama

 

 

 Sindikat policijskih službenika izražava duboku i iskrenu sućut obitelji i bližnjima žrtve tragičnog zločina u Slatini. Riječ je o nenadoknadivom gubitku i tragediji koja je s pravom potresla cijelu hrvatsku javnost.

 Upravo zato ovaj događaj nikako ne smije završiti samo na disciplinskim postupcima protiv policijskih službenika koji su se u trenutku događaja nalazili na terenu ili bili u smjeni.

 Nakon istupa glavnog ravnatelja policije Nikole Miline i javno iznesenih rezultata izvanrednog nadzora, smatramo svojom profesionalnom i moralnom obvezom otvoriti pitanje koje nadilazi pojedinačno postupanje.

 Ovo više nije samo pitanje što je učinio pojedini policijski službenik već je ovo je pitanje kako je organiziran policijski sustav koji bi svim građanima trebao jamčiti sigurnost i povjerenje.

 Godinama Sindikat policijskih službenika upozorava na kronični nedostatak policijskih službenika na poslovima neposredno vezanima uz sigurnost građana. Da na terenu nema dovoljno policajaca, svakodnevno svjedoče i sami građani.

 U policijskim postajama nema dovoljno operativnih dežurnih, kriminalistička policija opterećena je velikim brojem predmeta i administracijom, dok istodobno obujam posla neprestano raste.

 Istodobno, sustav ima sve veći broj organizacijskih struktura, rukovodećih i drugih radnih mjesta koja ne rješavaju problem nedostatka ljudi na terenu niti neposredno provode policijske ovlasti. Umjesto toga, pojedine organizacijske strukture i radna mjesta, prema našem mišljenju, sve više postaju svrha sami sebi.

 Kada se analizira broj rukovodećih policijskih službenika, dolazimo do poraznog podatka da, prema raspoloživim podacima Sindikata, na približno tri policijska službenika dolazi jedan rukovoditelj.

 Istodobno je fokus i opterećenost policije čuvanjem državne granice dodatno smanjio ionako nedovoljan broj policijskih službenika koji bi trebali biti angažirani na poslovima zaštite života, ljudi i imovine građana. Postavlja se pitanje zašto se za te poslove u većoj mjeri nisu angažirali drugi raspoloživi kapaciteti države, uključujući pričuvnu policiju i druge sigurnosne službe. To je stanje koje je dugoročno neodrživo.

 Posebno se mora podsjetiti na reorganizaciju policijskog sustava provedenu 2023. godine, za koju je bila najavljivana intencija smanjenja broja zaposlenih u Ravnateljstvu policije i povećanja broja policijskih službenika u policijskim upravama i policijskim postajama.

 Iako je takva intencija sama po sebi bila razumljiva, Sindikat policijskih službenika i tada je upozoravao na način provedbe i posljedice takvih kadrovskih promjena.

 Danas moramo postaviti i pitanje je li reorganizacija ujedno iskorištena za promjene na rukovodećim i drugim položajima unutar sustava te jesu li pri tome stručnost i profesionalnost uvijek bile ispred kriterija poslušnosti i podobnosti.

 Kao posebno pitanje izdvajamo slučajeve napredovanja i premještaja sindikalnih dužnosnika koji ne rade policijske poslove već su profesionalci u sindikatima na odgovorna i bolje plaćena radna mjesta unutar sustava, uključujući slučaj premještaja iz Policijske uprave zagrebačke u Ravnateljstvo policije jednog od predsjednika reprezentativnog sindikata i s tim smo sve rekli kako sustav kojim upravlja Nikola Milina funkcionira.

 Ako se sindikalna neovisnost treba temeljiti na slobodi kritiziranja vlasti, onda se mora postaviti pitanje može li takva neovisnost postojati ako se istodobno pojedince koji vlast ne kritiziraju nagrađuje boljim radnim mjestima i napredovanjem, dok se one koji kritiziraju nagrađuje fabriciranim i paušalnim anonimnim prijavama u kojima se izravno uključuje i sam glavni ravnatelj policije Nikola Milina. Posebno zabrinjava mogućnost da se anonimne prijave i mehanizmi unutarnjih provjera koriste kao sredstvo odvraćanja od zakonitog sindikalnog djelovanja, javnog ukazivanja na probleme u sustavu i pozivanja odgovornih osoba na odgovornost, što smatramo nedopustivim i protivnim samoj svrsi i slobodi sindikalnog djelovanja.

 Ne može se sigurnost građana graditi tako da se smanjuje broj ljudi koji neposredno rade policijski posao, dok se istodobno povećava administracija i broj funkcija unutar sustava.

 U konkretnom slučaju na teren je izašla jedna patrola, zato javno pitamo glavnog ravnatelja policije Nikolu Milinu:

 Kako očekivati da dvoje policijskih službenika istodobno pruži neposrednu zaštitu žrtvi, osigura mjesto događaja, traga za osumnjičenikom, obrađuje sve dostupne informacije i istodobno ostane raspoloživo za druge događaje na području koje pokriva?

 Znaju li građani i ministar da postoje policijske postaje u kojima često nema dovoljno raspoloživih patrola, odnosno da u pojedinim smjenama jedna patrola pokriva čitavo postajno podruje, a ne samo jedan sektor?

 I konačno:

 Što je glavni ravnatelj policije Nikola Milina tijekom gotovo devet godina svog mandata konkretno poduzeo kako bi se takvo stanje promijenilo?

 Policijski službenici ne mogu biti na dva mjesta istodobno i ne mogu nadoknaditi nedostatak ljudi koji je posljedica dugogodišnjeg upravljanja sustavom, odnosno, bolje rečeno, nedovoljne brige za ljudske potencijale.

 Činjenica da mladi ljudi, u naponu snage i nakon relativno kratkog vremena provedenog u policiji, napuštaju sustav zbog razočaranja u njegovo funkcioniranje govori dovoljno sama za sebe.

 Prema javno iznesenim rezultatima nadzora, policijski službenici stigli su na adresu u roku od deset minuta od zaprimanja dojave, postupali prema žrtvi, obišli okolno područje i poduzeli radnje u cilju pronalaska osumnjičenika.

 Ako je naknadnim nadzorom utvrđeno da je bilo propusta u organizaciji traganja, komunikaciji ili angažiranju dodatnih snaga, tada se mora odgovoriti i na pitanje:

 Tko je bio odgovoran za organizaciju rada i osiguravanje potrebnih kapaciteta?

 Pojedinačni policijski službenik može odgovarati za vlastito postupanje, ali ne može odgovarati za način organiziranja rada, raspoloživost ljudstva, zapovijedanje i funkcioniranje sustava jer za to su odgovorni oni koji tim sustavom rukovode, a na čelu policijskog sustava nalazi se glavni ravnatelj policije Nikola Milina.

 Zato smatramo neprihvatljivim da se odgovornost za moguće sustavne propuste zaustavi i prebaci na policijskog službenika koji je u određenom trenutku bio u smjeni i postupao.

 Postoji još jedan problem o kojem se premalo govori a na koji smo često upozoravali – policijski službenici napuštaju sustav i razlog nije plaća.

 Mnogi odlaze zbog nezadovoljstva načinom upravljanja, loših međuljudskih odnosa, osjećaja nepravde, pritisaka, nedostatka profesionalnog uvažavanja i nedostatka odgovarajuće pravne zaštite.

 Godinama upozoravamo i na problem političkog i interesnog kadroviranja, osobito kada je riječ o imenovanju rukovodećih policijskih službenika.

 O toj su problematici javno progovorile i druge organizacije, među ostalima i Strukovna udruga kriminalista, koja se obratila premjeru Andreju Plenkoviću.

 Prečesto se kod imenovanja rukovoditelja, umjesto pitanja „Tko je najbolji za posao?“, postavlja pitanje „Tko će biti najposlušniji i čiji je?“

 Takav način upravljanja dugoročno uništava profesionalnost policije.

 Policiji trebaju rukovoditelji koji će znati organizirati posao, zaštititi svoje ljude, donositi zakonite odluke i preuzeti odgovornost.

 Poslušnost ne smije biti kriterij za rukovođenje policijom. Stručnost, zakonitost, profesionalnost i odgovornost moraju biti.

 Sindikat policijskih službenika već je upozoravao na potrebu snažnije kaznenopravne zaštite policijskih službenika, kao što su to učinili i drugi sindikati i Strukovna udruga kriminalista.

 Od policajca se očekuje da bude prvi kada treba zaštititi građanina, očekuje se da ulazi u opasne situacije, očekuje se da riskira vlastiti život kako bi zaštitio druge, očekuje se da provodi zakon i kada je to teško i da prema svima postupa jednako.

 A kada isti taj policajac postane meta napada, prijetnje ili pritiska, zaštita sustava često nije ni približno onakva kakvu bi trebao imati.

 To smo posebno naglašavali i u slučaju „Nakaze“, kada smo tražili odgovornost glavnog ravnatelja policije Nikole Miline i postavljali pitanje je li bilo pritisaka na šibensku policijsku službenicu.

 Posebno zabrinjava činjenica da, prema informacijama kojima raspolaže Sindikat, iz sustava kojim rukovodi Nikola Milina s policijskom službenicom nije ostvarena ni odgovarajuća komunikacija, a kamoli ozbiljan razgovor kojim bi se pokušalo utvrditi kakvim je pritiscima bila izložena i pružiti joj odgovarajuća zaštita.

 Stoga s pravom postavljamo pitanje koliko je vrh policijskog sustava doista zainteresiran za zaštitu policijskih službenika koji neposredno provode policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti.

 Ako država od policijskog službenika traži maksimalnu odgovornost, onda mu mora osigurati i maksimalnu pravnu i institucionalnu zaštitu.

 Izvanredni nadzor može i mora utvrditi je li pojedinac pogriješio, ali ako je utvrđena slabost u organizaciji traganja, komunikaciji, koordinaciji i angažiranju snaga, tada se mora utvrditi i rukovodna odgovornost za takvo stanje.

 Ne možemo imati sustav u kojem odgovornost putuje samo prema dolje, jer ako policajac odgovara za ono što je učinio, rukovoditelj mora odgovarati i za ono što nije učinio.

 Upravo zato godinama postavljamo pitanje odgovornosti za stanje hrvatske policije.

 Ovo stanje u policiji nije nastalo preko noći, nije nastalo niti zbog jedne smjene, nije nastalo ni zbog jednog policijskog službenika.

 Nastalo je godinama.

 Godinama mi kao sindikat upozoravamo na manjak ljudi, odlazak službenika, probleme u organizaciji, loše međuljudske odnose, dvostruke kriterije, način imenovanja rukovoditelja i nedostatak odgovarajuće zaštite policijskih službenika.

 Ako se na upozorenja ne reagira, ako se problemi samo prebacuju s jedne razine na drugu i ako se sustav uglavnom bavi samim sobom, onda se mora postaviti pitanje odgovornosti onih koji ga vode.

 Sindikat policijskih službenika smatra da je za ovakvo stanje sustava najodgovorniji glavni ravnatelj policije Nikola Milina, ne samo zbog odluka koje su donesene, nego i zbog odluka koje nisu donesene te problema koji godinama nisu riješeni.

 Jer odgovornost rukovoditelja nije samo u tome da potpiše odluku.

 Odgovornost rukovoditelja je i da pravodobno prepozna problem, upozorenje shvati ozbiljno i poduzme mjere prije nego što posljedice postanu tragične.

 Policijski službenici nisu strojevi i ne mogu istodobno biti na više mjesta, ne mogu nadoknaditi manjak ljudi i ne mogu sami popraviti sustav koji godinama nije rješavao vlastite probleme.

 Ono što mogu jest raditi svoj posao najbolje što mogu u okolnostima koje im je sustav osigurao.

 Zato ovaj tragični događaj mora biti upozorenje, a ne samo povod za pronalazak nekoliko pojedinaca kojima će se pripisati odgovornost i prebaciti odgovornost onoga koji je za policijski sustav odgovoran, a to je glavni ravnatelj policije Nikola Milina.

 Jer glavni ravnatelju policije, policija ne postoji da bi se bavila sama sobom, nego postoji zbog građana i njihove sigurnosti i zaštite.

 Sustav koji se godinama više bavi vlastitim unutarnjim problemima, kadroviranjem, funkcijama i preživljavanjem pojedinaca na tim funkcijama, a ne sigurnošću građana i zaštitom vlastitih policijskih službenika – mora se mijenjati.

 Vrijeme je da se prestane upravljati posljedicama i počne upravljati policijom.

 Sindikat policijskih službenika još jednom izražava iskrenu sućut obitelji i bližnjima žrtve i jasno poručujemo:

 Nećemo dopustiti da policajac na prvoj liniji postane žrtveni jarac za probleme sustava koje nije policajac stvorio i koje sam ne može riješiti.

 

 PREDSJEDNIK 

 Mario Puškarić, mag. crim.