Zagreb, 15. 9. 2026. godine
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
n/r ministra unutarnjih poslova i potpredsjednika Vlade RH
gosp. dr. sc. Davora Božinovića
PREDMET: Otvoreno pismo ministru Božinoviću o stanju u policijskom sustavu povodom tragičnog događaja u Slatini – utvrđivanje odgovornosti na svim razinama i kritike na neučinkovit policijski sustav koji se pretvorio u privatni sustav rukovodećih policijskih službenika i njihovih obitelji
Poštovani ministre, gospodine Božinoviću,
nakon svega što se posljednjih dana govori o odgovornosti policijskih službenika koji su se u trenutku tragičnog događaja u Slatini našli na terenu, smatramo potrebnim postaviti vam javna pitanja:
Jeste li Vi zadovoljni načinom na koji policijski sustav funkcionira?
Jeste li Vi zadovoljni na koji se način upravlja ljudskim potencijalima u policiji i
Jeste li zadovoljni radom glavnog ravnatelja policije Nikole Miline?
Jer dok na terenu kronično nedostaje policijskih službenika (svakodnevno u pojedinim policijskim postajama na raspolaganju je samo jedna policijska ophodnja na području cijele policijske postaje) istodobno se godinama provodi kadrovska politika zbog koje se opravdano postavlja pitanje jesu li prioriteti sustava doista postavljeni tamo gdje bi trebali biti – na teren, među građane i na neposredne policijske poslove u cilju sigurnosti građana i zaštite ljudi i imovine?
TAJNICE PREKO NOĆI POSTAJU POLICIJSKI SLUŽBENICI, A I DALJE RADE ISTE ADMINISTRATIVNE POSLOVE – KAKO JE TO MOGUĆE?
Svjedoci smo da preko noći radna mjesta administrativnih poslova, koje je primjerice tajnica načelnika, postaju radna mjesta policijskih službenika pod novim nazivom „policijski tehničar“. Taj fenomen krenuo je, ni više ni manje nego, od same tajnice glavnog ravnatelja policije Nikole Miline, koji se ne može sada praviti da mu to nije poznato, a proširio se i na tajnice pojedinih načelnika. A ovo je samo jedno u nizu radnih mjesta administrativno-tehničkih poslova i kap u moru radnih mjesta koja su preko noći postala radna mjesta policijskih službenika.
S ovim otvaramo pitanje o stvarnoj potrebi, kriterijima i načinu popunjavanja takvih radnih mjesta i dok na terenu kronično nedostaje policijskih službenika sustav na čelu s glavnim ravnateljem policije Nikolom Milinom „proizvodi“ nove policijske službenike koji imaju sve policijske ovlasti, ali niti rade policijski posao niti primjenjuju policijske ovlasti.
Broj policijskih službenika u Ravnateljstvu policije i sjedištu Ministarstva koje zapravo postoji da bi osiguralo rad policije, a ne da bi provodilo policijske poslove govori sama za sebe i radi se o tisućama policijskih službenika koji nemaju veze s policijskim poslom, ali su reorganizacijom, čak i onom 2023. godine na čelu s glavnim ravnateljem policije Nikolom Milinom, oni ti koji obavljaju poslove koji su „usko povezani s policijskim poslovima“ kao što su primjerice tajnice načelnika. Intencija takvih reorganizacija bila je povećati plaću ljudima u sustavu kroz dobivanje statusa policijskog službenika što je totalno promašena priča jer nisu tim ljudima samo povećane plaće, što se trebalo urediti povećanjem koeficijenata radnih mjesta, već su ti ljudi preko noći dobili policijske ovlasti i sada govorimo o preko 20.000 policijskih službenika u hrvatskoj policiji.
Zapitajte se koliko doista ima policijskih službenika koji neposredno provode policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti, koliko njih doista radi na sigurnosti građana i zaštiti ljudi i imovine, koliko ih je angažirano na čuvanju državne granice koje je trenutačno najveći prioritet, i ne treba nas onda čuditi što građani ne vide policiju na terenu, zašto ih nema.
Ako samo primjerice na desetke novih policijskih službenica dolazi iz kruga osoba koje su i prethodno obavljali, a i sada obavljaju, tajničke i administrativne poslove, dok istodobno policijske postaje ostaju bez dovoljnog broja ljudi na terenu, onda to više nije samo kadrovsko pitanje, to je pitanje upravljanja policijskim sustavom i odgovornost glavnog ravnatelja policije Nikole Miline koji je do toga doveo.
BRZINSKI TEČAJ S MJESEC I POL DANA EDUKACIJE DO POLICIJSKIH OVLASTI?
Drugo još ozbiljnije pitanje odnosi se na način ulaska u policijski sustav kroz temeljni policijski tečaj, koji traje relativno kratko, svega mjesec i pol dana, i završava stjecanjem potrebnih znanja te osposobljavanjem za obavljanje policijskih poslova i primjenu policijskih ovlasti. Kako je to zapravo moguće i tko je o tome donio odluku?!
Ne dovodimo u pitanje potrebu obrazovanja novih policijskih službenika, već dovodimo u pitanje kriterije, trajanje, kvalitetu i način provedbe tog procesa, osobito kada se nakon tako kratkog razdoblja od tog policijskog službenika očekuje da na ulici donosi odluke koje mogu imati ozbiljne posljedice za život, zdravlje i slobodu građana.
Posebno tražimo odgovor na pitanje kako se provode kriteriji prijama i odabira kandidata na tom temeljnom policijskom tečaju jer u pojedinim generacijama polaznika evidentni su slučajevi u kojima su se pojavila djeca, supružnici ili drugi bliski članovi obitelji najviših rukovodećih policijskih službenika. U sustavu u kojem već godinama upozoravamo na pogodovanje, kadroviranje i nejednake kriterije, takve okolnosti moraju biti potpuno transparentne i provjerljive, jer ako se građaninu koji želi postati policajac poručuje da mora zadovoljiti stroge kriterije, pohađati tečaj skoro godinu dana onda ti isti kriteriji moraju jednako vrijediti za svakoga – bez obzira na ime i prezime, obiteljske veze ili položaj roditelja odnosno supružnika u policijskom sustavu.
Apsurd je još veći jer te osobe u nekim slučajevima dolaze na radna mjesta s visokim policijskim zvanjima za koje je potrebno običnom policijskom službeniku preko 10 godina službe da bi se uopće mogao kandidirati za to radno mjesto ukoliko se netko uopće i sjeti raspisati natječaj.
U naravi to izgleda ovako samo na jednom primjeru koji je poznat Sindikatu, a ima ih na desetke: Supruga jednog rukovodećeg policijskog službenika bez ikakvog internog oglasa ili natječaja preko noći dolazi na radno mjesto visoke stručne spreme u Samostalnoj službi za suradnju s vojnim ordinarijatom u Republici Hrvatskoj (radno mjesto policijskog službenika) s radnog mjesta administrativnog referenta (radno mjesto srednje stručne spreme državnog službenika) u Policijskoj upravi zagrebačkoj, a nakon toga ju se upućuje na navedeni temeljni policijski tečaj kako bi stekla uvjete za to radno mjesto odnosno kako bi postala policijski službenik budući da se radi o radnom mjestu policijskog službenika visoke stručne spreme. S druge strane postoji veliki broj policijskih službenika visoke stručne spreme koji rade na radim mjestima srednje i nisu u mogućnosti dobiti adekvatno radno mjesto upravo zbog ovakvih slučajeva u kojima se izravno pogoduje pojedincima koji su u lancu rukovodećih policijskih službenika. I da budemo sasvim jasni ovo nije moglo proći bez znanja i suglasnosti glavnog ravnatelja policije Nikole Miline jer za bilo kakav premještaj, a kamoli za ovo, potrebno je odobrenje i suglasnost Ravnateljstva policije.
NIKAD NIŽI KRITERIJI ZA PRIJAM U POLICIJU
Treće pitanje još je ozbiljnije, a ono je da se godinama upozorava na snižavanje kriterija za prijam u policiju. Nekada za prijam u policiju bila je potrebna četverogodišnja srednja škola, a danas su se kriteriji spustili do razine trogodišnje srednje škole, stoga se nameće pitanje je li cijena popunjavanja sistematiziranih radnih mjesta najnižeg radnog mjesta u policiji postala važnija od kvalitete budućeg policijskog službenika?
Policija nije bilo koje radno mjesto i ono treba biti poziv onih koji su se odlučili na takav način života i koji imaju u sebi ono nešto što ih vodi tom pozivu. Policijski službenik nosi oružje, primjenjuje policijske ovlasti, ulazi u rizične situacije, donosi odluke u nekoliko sekundi i mora biti sposoban zaštititi građane, svoje kolege i samoga sebe.
Zato nije dovoljno samo popuniti broj, već je potrebno imati kvalitetnog, sposobnog, zdravstveno sposobnog, educiranog i profesionalno pripremljenog policijskog službenika.
Posebno nas zabrinjavaju informacije o policijskim službenicima koji nakon završetka školovanja imaju ozbiljne zdravstvene probleme ili se pokaže da imaju zdravstvena ograničenja koja dovode u pitanje njihovu sposobnost za obavljanje policijskih poslova pa se postavlja pitanje kako osoba neposredno nakon prijama ili završetka osposobljavanja ima ozbiljne zdravstvene probleme koji bitno utječu na sposobnost obavljanja policijskih poslova i kako je prošla zdravstvenu procjenu prilikom prijama, tko je provodio zdravstvene preglede i po kojim kriterijima, jesu li kriteriji posljednjih godina mijenjani i zašto te jesu li zbog nedostatka policijskih službenika i ti kriteriji postupno spuštani?
TRAŽI SE OD POLICAJACA NAJVIŠA ODGOVORNOST, A DAJE MU SE SVE MANJE
Od policijskog službenika očekuje se gotovo nadljudska razina odgovornosti, očekuje se da bude prvi na mjestu događaja, da zaštiti žrtvu, da uhvati počinitelja, da pravilno primijeni zakon, da zaštiti sebe i kolegu, da bude dostupan građanima.
A kada sustav zakaže, prvi koga se gleda, gleda se upravo njega, ali policijski službenik nije odgovoran za to koliko je ljudi raspoređeno u njegovoj smjeni, nije odgovoran za sistematizaciju radnih mjesta, nije odgovoran za kadrovsku politiku, nije odgovoran jer je preopterećen poslom i nepotrebnom administracijom, nije odgovoran za kriterije prema kojima se primaju novi policijski službenici, nije odgovoran za način na koji se organizira policijski sustav i nije odgovoran jer nema dovoljno policijskih službenika.
Za to postoje rukovoditelj, za to postoji Ravnateljstvo policije, za to postoji Ministarstvo i za to postoje glavni ravnatelj policije i Vi kao ministar.
Zato ministre od Vas očekujemo više od još jednog priopćenja o tome kako će se „utvrditi odgovornost“ i kako će se naći „Pedro“ da se smiri javnost ili bolje rečeno prebaciti odgovornost s glavnog ravnatelja policije Nikole Miline za kojeg smatramo da je najodgovorniji za ovakvo katastrofalno stanje u policiji.
Vama smo neizmjerno zahvali jer ste puno toga napravili za materijalna prava i tehničku opremljenost policije, ali ne možemo izbjeći ove činjenice kako Vas ne bi kritizirali jer Vi ste birali Nikolu Milinu i to dva puta za glavnog ravnatelja policije i od kada je on na toj dužnosti stanje u policijskom sustavu je sve gore i gore od narušenih međusobnih odnosa, činjenice da se konstantno sustav bavi sam sobom, nepostojanja kaznenopravne zaštite policijskih službenika, premalog broja policijskih službenika koji neposredno provode policijske poslove, sniženih kriterija za prijam u policiju, odlaska policijskih službenika prvenstveno zbog osjećaja nepravde, pritisaka i nedostatka profesionalnog uvažavanja itd.
Ministar, kao politički odgovorna osoba za rad Ministarstva unutarnjih poslova, mora biti odgovoran za to da sustav kojim upravlja funkcionira i da ima dovoljno kvalitetnih ljudi na pravom mjestu, jasne kriterije, profesionalno rukovođenje i učinkovitu kontrolu.
DEPOLITIZIRANI POLICIJSKI SUSTAV I TKO ZAPRAVO UPRAVLJA S NJIM?
Hrvatska policija je, barem prema zakonu, depolitizirana služba jer policijski službenik ne smije biti član političke stranke, ne smije politički djelovati u Ministarstvu niti se kandidirati na državnim i lokalnim izborima i to nije preporuka, nego zakonska obveza.
Ako policijski službenik ne smije biti politički angažiran, zašto se onda čelnik cijele policije odnosno glavni ravnatelj policije bira kroz političku izvršnu vlast i za svoj rad odgovara upravo ministru i Vladi RH odnosno politici?
Glavni ravnatelj policije bira se putem javnog natječaja na mandat od 5 godina, ali ga imenuje i razrješuje Vlada RH na prijedlog ministra unutarnjih poslova i za svoj rad odgovoran je ministru unutarnjih poslova.
Dakle, građanima se govori o depolitiziranoj policiji, policijskim službenicima se zakonom zabranjuje članstvo u političkim strankama i političko djelovanje, ali osoba koja se nalazi na vrhu tog sustava odgovara političkom ministru, a njegov izbor i razrješenje ovise o izvršnoj vlasti odnosno politici. Usporedba s drugim sigurnosnim institucijama pokazuje da stvari ne moraju biti uređene samo na jedan i to ovakav totalno promašen način.
Stoga, može li se govoriti o stvarnoj operativnoj neovisnosti policije ako politička vlast ima odlučujući utjecaj na izbor njezina prvog čovjeka, a isti taj čovjek za svoj rad odgovara političkom ministru odnosno ponovno toj istoj politici?
Još važnije pitanje jest ono o mandatu. Ako glavni ravnatelj policije zna da njegovu smjenu može inicirati ministar, a konačnu odluku donosi Vlada RH, postoji li u takvom sustavu dovoljno snažna institucionalna zaštita da glavni ravnatelj može donijeti odluku protivnu političkom interesu ako smatra da je to profesionalno, zakonito i u interesu policije?
Jer depolitizacija policije ne bi smjela značiti samo zabranu policajcu da bude član političke stranke. Depolitizacija mora značiti i da profesionalni vrh policije može djelovati bez straha od političke odmazde zbog profesionalnih odluka.
Stoga može li glavni ravnatelj policije biti potpuno profesionalno neovisan ako zna da ga upravo politička vlast koja ga je postavila može, kroz zakonom propisani postupak, i razriješiti?
To nije pitanje jedne osobe već je to pitanje policijskog sustava i same činjenice može li policija biti istinski profesionalna, neovisna i otporna na političke utjecaje ako je njezin prvi čovjek institucionalno vezan uz političku izvršnu vlast.
JE LI SE OBITELJ NIKOLE MILINE VOZILA U SLUŽBENIM VOZILIMA MUP-a?
Isto tako dužni smo se osvrnut na nedavnu izjavu glavnog ravnatelja policije Nikole Miline u javnosti kada se referirao na naše pitanje zaštite svoje obitelji, navodeći da mu obitelj nije čuvana. Upravo zato Nikola Milina javnosti ponovno treba jasno odgovoriti na pitanje kako ne bi bilo nikakvih dvojbi:
Jesu li policijski službenici iz Uprave za posebne poslove sigurnosti u službenim vozilima MUP-a prevozili njegovu suprugu i/ili djecu?
Pri tome ne mislimo na vožnje u kojima je Nikola Milina osobno bio s njima u vozilu kao štićena osoba, nego isključivo na eventualne vožnje njegove supruge i/ili djece bez njegove nazočnosti od strane policijskih službenika u službenim vozilima MUP-a (Audi A3, VW golf i VW touareg).
Ako je javno navedeno od strane Nikole Miline da obitelj nije bila štićena, a Nikola Milina kao osoba III. kategorije štićene osobe ni nema pravo na takvu zaštitu članova obitelji, onda je potrebno razjasniti jesu li službenici Uprave za posebne poslove osiguranja ipak obavljali prijevoz članova njegove obitelji službenim vozilima MUP-a i ako jesu u koju svrhu budući da se radi o sredstvima iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
Ovo pitanje postavljamo upravo zato da se razjasni razlika između službene zaštite, službenog prijevoza i eventualnog korištenja resursa MUP-a za potrebe članova obitelji ako je takva potreba postojala i očekujemo da se o tome javno izjasni glavni ravnatelj policije Nikola Milina.
ZAKLJUČNO
Također Vas pitamo hoćete li preuzeti odgovornost za sustav kojim upravljate i poduzeti određene konkretne korake kako bi se sustav mijenjao na bolje ili će i ovaj put odgovornost završiti na policajcu koji je u trenutku tragedije bio najbliži mjestu događaja radi pritiska javnosti.
Hrvatskim građanima ne treba policija koja će nakon tragedije tražiti krivca, treba im policija koja će prije tragedije imati dovoljno ljudi, dobro organiziran sustav i rukovoditelje koji će preuzeti odgovornost, a policajca koji se neće bojati postupati prema svima jednako i imati zaštitu tog sustava kada radi zakonito o profesionalno.
Ukoliko ne vidimo pomaka i Vašu konkretnu reakciju na probleme na koje godinama upozoravamo, ne samo mi nego i drugi sindikati u strukovne udruge, a koji su doveli čak do toga da se huligani i osobe koje se protupravno ponašaju ismijavaju policijom Sindikat je spreman organizirati prosvjed na koji će pozvati ne samo policijske službenike već i druge sindikate i građane koji to sve vide i koji su dali ogromnu i neizmjernu podršku našoj šibenskoj policijskoj službenici u aferi „Nakaze“.
S poštovanjem,
P R E D S J E D N I K
Mario Puškarić. mag. crim.
O TOME OBAVIJEST:
- medijima,
- gosp. Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske,
- ARHIVA, ovdje.-